Nadzorna tijela za zaštitu podataka svake države članice tvore decentralizirani sustav zaštite osobnih podataka građana RH i EU. Udruga Politiscope je stoga provela analizu rada hrvatskog nadzornog tijela – Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP). Analiza je namijenjena donositeljima odluka u izvršnoj vlasti koji putem kadrovskih odluka ostvaruju utjecaj na rad Agencije, zastupnicima Hrvatskog sabora koji usvajaju kadrovske odluke Vlade i provode nadzor nad radom Agencije, stručnoj javnosti te medijima i široj javnosti pred kojima nositelji javnih funkcija u institucijama koje štite digitalna prava polažu račune za vlastiti rad. Analiza sadrži preporuke za poboljšanje zakonodavnog i institucionalnog okvira za zaštitu osobnih podataka kojim bi se dokinule štetne nelegitimne i nezakonite prakse prikupljanja i obrade podataka.

Pitanje samostalnosti i neovisnosti institucije središnje je pitanje analize budući da je imenovanjem osobe iznimno bliskoj Vladi i vladajućoj stranci, izvršeno političko zarobljavanje institucije koje doprinosi daljnjem urušavanju vladavine prava u Hrvatskoj. Iako bi AZOP kao institucija trebao biti dio mreže samostalnih i neovisnih institucija koje štite Ustavom zajamčena prava i pritom nadziru rad pojedinih grana vlasti, ovu neovisnu instituciju Vlada tretira kao tek jednu od svojih izvršnih agencija. Na čelno mjesto institucije je postavljena politički umrežena osoba u trajnom sukobu interesa koja ne ispunjava minimalne zakonom propisane uvjete stručnosti.

S ciljem potvrde zaključka kako se ne radi samo o dojmu ovisnosti, u analizi se obrađuje niz pojedinačnih slučajeva koji ukazuju na stvarnu podređenosti AZOP-a Vladi RH. Tako je Vlada, suprotno preporukama Europske komisije, ignorirala AZOP prilikom pokretanja digitalnog asistenta Andrije, koji je stavljen u pogon bez Politike privatnosti. AZOP nije smatrao ni spornim da ministar Beroš telefonom dobiva te potom u medijima otkriva zdravstveno stanje građana, s ciljem kontrole štete vlastitom ugledu, nastale zbog ministrovog neodgovornog ponašanja.

Podređenost AZOP-a Vladi se najjasnije ocrtava u AZOP-ovom odbijanju preuzimanja proaktivne uloge u procesu upravljanja pandemijom, u onom dijelu koji obuhvaća i prikupljanje podataka građana. AZOP je ostao potpuno nijem na činjenicu da su sve prakse prikupljanja i obrade podataka naređene od strane HZJZ nelegitimne i nelegalne jer nije stvoren zaseban pravni okvir sukladno recitalima 45. i 52. Uredbe. Naime, prikupljanje osjetljivih podataka građana u svrhu zaštite javnog interesa (u ovom slučaju javnog zdravlja), dopušteno je ukoliko postoji jasan zasebni zakonski okvir (recital 52.), s preciznim popisom elemenata koje zakon mora sadržavati (recital 45.). Umjesto zaštite podataka građana, čini se da je AZOP u pandemiji na prvo mjesto stavio – nezamjeranje Vladi RH.

Analiza je ukazala da AZOP u svojim godišnjim izvještajima o radu stvara lažnu sliku o tome da unutar agencije postoji tim IT stručnjaka. Informacije dobivene od samog tijela, putem Zakona o pravu na pristup informacijama, navode na zaključak da su svega jedna ili dvije osobe kapacitirane za nadzor suvremenih tehnoloških praksi obrade podataka te istovremeno eventualno i rade na tome. AZOP mora napraviti jasan plan razvoja vlastitih tehnoloških kapaciteta, no preduvjet za to je iskreno izvještavanje Hrvatskog sabora o trenutnom stanju ljudskih resursa.

U kratkoj analizi Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, stavljen je fokus na dvije ključne manjkavosti zakona: iznimka za tijela javne vlasti za financijsko sankcioniranje kršenja Uredbe, objava anonimiziranih upravnih novčanih kazni do pravomoćnosti upravnog akta. Nepostojanje upravnih novčnih kazni za tijela javne vlasti stvorilo je osjećaj nekažnjivosti. S druge strane, anonimiziranjem podataka o voditelju obrade koji je grubo prekršio temeljna prava svojih klijenata, ne ostvaruje se jedna od osnovnih svrha ideje o sankcioniranju kršitelja Uredbe – upoznavanje građana s nezakonitim praksama Voditelja obrade. Sama Uredba predviđa mogućnost propisivanja većeg broja iznimki i dodatnog proširivanja odredbi Uredbe kroz nacionalno zakonodavstvo. No, ova prilika nije iskorištena, izuzev za jedno jedino područje – videonadzora.

PHOTO: Politiscope